Promenjeni društveni, politički i regulatorni okvirni uslovi u vezi sa klimatskim promenama i mere koje proizilaze takođe dovode do značajnog povećanja informacija o stvarnom ili potencijalnom uticaju proizvoda i usluga na klimu, atmosferu i životnu sredinu. Ali gde prelazimo granicu greenwashinga - i sa kojim rizicima se kompanije tada suočavaju?

Društvena odgovornost kao USP

Za razliku od prošlosti, sve više potrošača, kao i privatnih i institucionalnih investitora, želi da njihova finansijska ulaganja budu održiva u sveobuhvatnom smislu. Drugim rečima, oni sami žele da preuzmu neku društvenu odgovornost. Tržište to sve više uzima u obzir sa odgovarajućim proizvodima i uslugama, koji se reklamiraju na pečatima ili logotipima sa terminima kao što su „klimatski neutralno“, „održivo“, „organsko“ ili „fer“.

Definicija greenwashing odnosno eko-manipulacije

Prema Uredbi o taksonomiji Taxonomy Regulation (EU) 2020/85, „greenwashing“ se definiše kao praksa sticanja nepravedne konkurentske prednosti oglašavanjem finansijskog proizvoda kao „prijateljskog prema životnoj sredini“ iako nije u skladu sa osnovnim ekološkim standardima. Nemačka Federalna agencija za životnu sredinu  Federal Environment Agency definiše: „Uopšteno govoreći, zeleno pranje je pokušaj organizacija da stvore „zeleni“ ili „održivi“ imidž, posebno putem komunikacionih i marketinških mera, bez da zapravo sistematski sprovode odgovarajuće aktivnosti orijentisane na održivost u svom operativnom poslovanju. "

Nepromišljena upotreba takvih termina od strane kompanija i moguća pretpostavka čiste eko-manipulacije u vezi proizvoda kriju određene rizike, uključujući i direktno rukovodstvo organizacije. Da bi se izbegla zavaravanja u kontekstu greenwashing, svaka organizacija treba da ima osnovno znanje o regulatornim aspektima koje bi možda trebalo uzeti u obzir. Ove teme su ukratko navedene u nastavku.

Greenwashing rizici

Rizici od nelojalne konkurencije

Odeljak 1 nemačkog Zakona o nelojalnoj konkurenciji (UWG) ima za cilj da zaštiti konkurente, potrošače i druge učesnike na tržištu od nelojalne poslovne prakse. Ovo se odnosi na svako ponašanje lica u korist svog ili tuđeg preduzeća pre, tokom ili posle poslovne transakcije koje je direktno i objektivno povezano sa promocijom prodaje ili kupovine robe ili usluga ili sa zaključenjem ili izvršenjem ugovora o robi ili uslugama.

Prema Odeljku 3 UVG, zabranjeni su nepošteni komercijalni postupci. Komercijalni akti koji su usmereni ili dopiru do potrošača su nepravedni ako nisu u skladu sa preduzetničkom marljivošću i sposobni su da značajno utiču na ekonomsko ponašanje potrošača. Pored toga, u aneksu je navedeno ukupno 36 (sic!) privrednih akata koji su uvek nezakoniti.

Isto tako, prema UVG, svako ko krši zakonske odredbe koje takođe imaju za cilj da regulišu ponašanje na tržištu u interesu učesnika na tržištu i kršenje će verovatno značajno narušiti interese potrošača, drugih učesnika na tržištu ili konkurenata, postupa nepravedno (Odeljak 4. ).

Izvođenje obmanjujućeg komercijalnog čina koji sadrži neistinite ili obmanjujuće informacije o okolnostima navedenim u Odeljku 5 (2) brojevi 1 - 7 ili dovodi potrošača/učesnika na tržište u zabludu uskraćivanjem materijalnih informacija takođe se smatra nepoštenim činom.

Stoga, ako se proizvod reklamira sa netačnim informacijama o njegovoj održivosti, kvalifikovana tela (videti Odeljak 8 (3) br. 3) mogu biti tužena za oslobađanje od zabrane zbog obmanjujućeg oglašavanja. Pravne posledice protiv ovih kršenja uključuju odštetu (Odeljak 9), apsorpciju dobiti (Odeljak 10), ugovornu kaznu (Odeljak 13a), kažnjivo oglašavanje (Odeljak 16) i novčane kazne (Odeljci 19, 20).

Na teritoriji Republike Srbije, Krivični zakonik ne propisuje izričito krivično delo nelojalne konkurencije, ali pomenute radnje nelojalne konkurencije predstavljaju i privredne prestupe. Na snazi su i primenjivi za ovu oblast: Zakon o trgovini Republike Srbije (“Sl. glasnik RS”, br. 52/2019); ZAKON O ZAŠTITI KONKURENCIJE ("Sl. glasnik RS", br. 51/2009 i 95/2013); ZAKON O ZAŠTITI POTROŠAČA ("Sl. glasnik RS", br. 88/2021).

Efektivno upravljanje usaglašenošću smanjuje rizike odgovornosti

Šta treba uzeti u obzir pri upravljanju usaglašenošću? Da li je vašoj kompaniji nužno potreban CMS i kakva je sudska praksa? Naš blog post pruža odgovore.

Pročitajte više u našem Blogu

Rizici od garantovanih karakteristika u ugovoru

Smatra se da je karakteristika garantovana ako ugovorni partner naznači da je pravno odgovoran za stvarno postojanje karakteristike proizvoda ili usluge. Da li je to zaista slučaj sa tvrdnjama kao što su „održivo“ ili „klimatski neutralno“ moraće da se proceni u skladu sa odgovarajućim okolnostima. Pravne posledice bi tada mogle biti raskid ugovora („Wandelung“), smanjenje prvobitno ugovorene cene ili naknada za neizvršenje.

Indirektno, naravno, trebalo bi razmotriti i moguće posledice gubitka ugleda.

Rizici zbog lažnog lažnog predstavljanja - Odeljak 123 BGB

Takva obmana se dešava kada neko namerno natera drugu osobu da napravi grešku („Irrtum“) kako bi je navela da da izjavu o nameri. Prevara može biti uzrokovana lažnim predstavljanjem lažnih činjenica, ali i prostim prikrivanjem činjenice. Prevarno lažno predstavljanje može se desiti iu slučaju takozvanih izjava u plavom – tj. davanja netačnih izjava, na primer o određenim karakteristikama, bez ikakvih činjeničnih dokaza.

Takav ugovor (npr. pogrešno navedena izjava namera) bi bio poništav i ugovor stoga ne bi bio zaključen. Ako je potrebno, međusobne usluge bi morale da se vrate, a prevareni bi takođe imao pravo na odštetu.

Rizici usled prevare - Član 263 StGB

Prema ovoj odredbi, svako ko u nameri da sebi ili trećem pribavi protivpravnu imovinsku korist, ošteti imovinu drugog lica stvarajući ili održavajući grešku lažnim pretvaranjem ili iskrivljavanjem ili prikrivanjem istinitih činjenica, odgovoran je za kazna zatvora do pet godina ili novčana kazna. Ovo je posebno relevantno u vezi sa „zelenim“ finansijskim proizvodima, ali se može primeniti i na sve druge proizvode ili usluge.

Rizici od investicionih prevara u skladu sa članom 264a StGB

Pored krivične odgovornosti za prevaru, koja može imati prednost, krivična odgovornost za investicionu prevaru može se razmatrati i u slučaju zelenog ispiranja investicija. U toku su prve zvanične istrage o mogućoj krivičnoj relevantnosti lažnih izjava organizacija o svojim proizvodima, aktivnostima i uslugama. Primer za to je pretres DWS Grupe koja je na javnoj berzi krajem maja 2022. godine zbog sumnje u investicionu prevaru putem "greenwashing".

U tom kontekstu, treba napomenuti da osuda za jedno ili više krivičnih dela može rezultirati kaznom zatvora od najmanje godinu dana, što znači da dotična osoba više ne može biti generalni direktor nemačkog javnog društva („ GmbH") ili član upravnog odbora akcionarskog društva (videti odeljak 6 (2) GmbHG* i član 76 (3) AktG*).

Takođe je relevantno za procenu korporativnog rizika da je Odeljak 264a StGB* zvanični prekršaj, što znači da svako ima pravo da prijavi sumnje. To znači da ekološka udruženja i posebno nevladine organizacije imaju mogućnost da podnesu krivične prijave ukoliko postoji sumnja na „greenwashing“ na tržištu kapitalnih investicija.

Compliance management sa ISO 37301

 Novi međunarodni standard serije ISO 37301 za upravljanje usaglašenošću je naslednik međunarodnog standarda ISO 19600. Prve uvide i izglede pročitajte ovde ✓ DQS informiše!

Pročitajte u Blogu

Rizici iz § 823 stav 2 BGB u vezi sa § 264a StGB

Zbog klasifikacije člana 264a StGB i kao zaštitnog zakona u smislu člana 823 (2) BGB, izvršenje krivičnog dela prevara ulaganja dovodi i do građanskopravnih zahteva za naknadu štete, odnosno do kumulativnih rizika koji će verovatno biti relevantan, između ostalog, u proceni preduzetničkog rizika na nivou visine štete.

 

Kako sprečiti eko-manipulacije?

Pitanje pravnih posledica greenwashinga ide ruku pod ruku sa pitanjem kako kompanije mogu da izbegnu gorepomenute rizike kada reklamiraju proizvode ili usluge, ili da ih barem minimiziraju na prihvatljiv neto rizik. Ovo direktno utiče na oblasti životne sredine, društva i upravljanja (ESG) u smislu postavljanja strateškog kursa. Dakle, kako se može sprečiti greenwashing?

 

Izbegavanje rizika greenvashing-a – primena kriterijuma Uredbe o taksonomiji

Uredba o taksonomiji Evropske unije Regulation (EU) 2020/852 klasificira u okviru EU koje privredne aktivnosti treba klasifikovati kao ekološki održive, pod kojim uslovima i u kom stepenu.

Ovo je slučaj ako šteta po životnu sredinu uzrokovana odgovarajućom ekonomskom aktivnošću premašuje njenu korist za životnu sredinu. (vidi uvodnu izjavu (40).

Prema članu 3. to je slučaj ako ova privredna delatnost

 

  • daje značajan doprinos postizanju jednog ili više ekoloških ciljeva navedenih u članu 9 u skladu sa članovima 10 do 16;
  • (ublažavanje/prilagođavanje klimatskih promena – članovi 10 i 11, održivo korišćenje i zaštita voda i morskih resursa – član 12, prelazak na cirkularnu ekonomiju – član 13, prevencija i kontrola zagađenja – član 14, zaštita i obnova biodiverziteta i ekosistemi – član 15. i aktivnosti omogućavanja – član 16.)
  • ne rezultira značajnom štetom za jedan ili više ekoloških ciljeva navedenih u članu 9, kako je definisano u članu 17;
  • sprovodi se u skladu sa minimalnom zaštitom iz člana 18.;
  • (i) kriterijume tehničke procene koje je usvojila Komisija u skladu sa članom 10(3), članom 11(3), članom 12(2), članom 13(2), članom 14(2) (N.B. i) članom 15(2).

NAPOMENA: Sve 4 tačke moraju biti ispunjene (kumulativna lista)

Transparentnost

Zahtevi transparentnosti navedeni u članu 6 (Transparentnost u predugovornim informacijama i periodičnim izveštajima za finansijske proizvode koji promovišu ekološke karakteristike), članu 7 (Transparentnost u predugovornim informacijama i periodičnim izveštajima za druge finansijske proizvode) i članu 8 (Transparentnost u neugovornim -finansijski izveštaji preduzeća) su dalji aspekti koje treba razmotriti u kontekstu izbegavanja greenwashing.

 Uredba se direktno primenjuje na sva preduzeća koja podležu obavezi da podnose nefinansijski izveštaj (izveštaj o održivosti)  (sustainability report) i na učesnike na finansijskom tržištu koji pružaju finansijske proizvode (član 1 (2)). Međutim, to je takođe važan izvor informacija i smernica za sve organizacije koje ne potpadaju pod direktnu oblast primene regulative u pogledu mere u kojoj se proizvod/aktivnost/usluga može klasifikovati i opisati kao ekološki održiv.

Vredi napomenuti da će nova Direktiva o izveštavanju o korporativnoj održivosti (CSRD) (EU) 2022/264, koja je usvojena u novembru 2022. i stupila na snagu u januaru 2023., duboko promeniti i obim i vrstu izveštavanja o održivosti i grupu preduzeća koja podležu obavezi. Direktiva mora biti transponovana u nacionalno zakonodavstvo do 6. jula 2024. U Nemačkoj se očekuje da će se to desiti, između ostalog, kroz izmene nemačkog trgovačkog zakona (HGB), koji već sadrži odgovarajuće propise u odeljcima 289a i dalje.

Implementacija regulative

Nekoliko implementacionih propisa je takođe izdato za Uredbu o taksonomiji. Da bi se odgovorilo na pitanje koje privredne aktivnosti treba klasifikovati kao ekološki održive, pod kojim uslovima i u kom obimu, Uredba (EU) 2021/2139 utvrđuje kriterijume tehničke procene pod kojim uslovima se može pretpostaviti da privredna delatnost čini značajan doprinos ublažavanju/prilagođavanju klimatskih promena.

Drugi podzakonski propisi regulišu detalje zahteva za obelodanjivanje u vezi sa podnošenjem nefinansijskog izveštaja (izveštaja o održivosti).

Zbog propisa o taksonomiji, propisa o njegovoj implementaciji i očekivane transpozicije CSRD-a u nacionalno zakonodavstvo i mogućih posledica neadekvatne implementacije ovih zahteva, takođe se može pretpostaviti da se rizik mora uzeti u obzir kao deo ranog otkrivanja rizika. sistem u skladu sa članom 91 AktG*, članom 1 StaRUG* i članom 317 HGB*.

Upotreba management systems

Pored postojećih obaveza i mera za njihovo ispunjavanje u ovom kontekstu, treba razmotriti i korišćenje uspostavljenih i međunarodno priznatih sistema menadžmenta kao što su ISO 9001 (upravljanje kvalitetom), ISO 14001 (upravljanje životnom sredinom) ili ISO 26000 (održivost). ). Na primer, u proceni korporativnih ili ličnih sankcija kao što je korporativna novčana kazna, napori kompanije na samočišćenju nakon što je prekršaj otkriven (kao što je uvođenje sveobuhvatnih mera usaglašenosti i sistema uzbunjivača) takođe mogu biti relevantni.

Obavezujuće obaveze u ISO 14001 – Koji su zahtevi standarda?

Prema standardu ISO 14001, obavezujuće obaveze organizacije obuhvataju pravne i druge obaveze u skladu sa poglavljem 6.1.3. Ne postoji hijerarhija između zakonskih i drugih, samonametnutih obaveza. Pročitajte više zanimljivih činjenica u našem blog postu.

Pročitajte članak u našem Blogug

Kompanije koje koriste jedan ili više pomenutih ISO standarda za upravljanje svojom organizacionom i operativnom strukturom treba da budu upoznate sa relevantnim poglavljima o standardima iz Harmonizovane strukture, preko kojih takvi aspekti postaju deo procesa unutar organizacije.

Risk analysis i risk assessment

Ovo se, između ostalog, odnosi na analizu rizika i procenu rizika u kojoj (uz opcionu upotrebu metoda opisanih u ISO 31010 [Upravljanje rizikom – Procedure procene rizika]) gore pomenuti rizici treba da budu utvrđeni i procenjeni na bazi specifičnoj za organizaciju. s obzirom na verovatnoću nastanka i obim štete, uzimajući u obzir očekivanja zainteresovanih strana i gore navedene regulatorne zahteve. Aspekti akumulacije rizika (npr. pravne posledice po krivičnom i privatnom pravu) takođe će morati da se uzmu u obzir.

U zavisnosti od rezultata utvrđenog bruto rizika, tada će se možda morati izvesti mere za minimiziranje rizika kako bi se postigao nivo prihvatljivog neto rizika ili rizika prihvatanja. Zauzvrat, regulatorni aspekti kao što su kazne ili novčane kazne, zahtevi za licenciranje, opcije zvanične intervencije kao što je zabrana, itd. moraju biti uzeti u obzir, jer oni već navode rizik društvenog prihvatanja kao obavezujuću obavezu.

Na osnovu ovako identifikovanih mera treba definisati odgovornosti za sprovođenje i praćenje ovih mera. Preporučuje se upotreba RASCI matrice (odgovoran, odgovoran, podrška, konsultovan, informisan) kako bi se identifikovale i definisale sve uloge i odgovornosti pojedinačnih strana uključenih u sprovođenje mera.

 

Greenwashing rizici - zaključak

Zbog povećane spremnosti za preuzimanje društvene odgovornosti velikog dela civilnog društva i privrede, postoji i povećano interesovanje i svest o pouzdanim izjavama o održivosti proizvoda, aktivnosti i usluga, ne samo u Nemačkoj. Kako organizacije trenutno već sprovode mnoge dobre održive mere i projekte i opravdano žele da to stave do znanja, ove aktivnosti bi trebalo da budu podvrgnute diferenciranom ispitivanju u svetlu gore navedenih aspekata kako bi se izbegli rizici koji proizilaze iz optužbi za zelenašenje mnogo unapred. .

Uz doslednu primenu utvrđenih međunarodnih standarda sistema menadžmenta kao što su ISO 9001 ili ISO 14001, moguće je na odgovarajući način postupati sa opisanim rizicima.

*Pomenuti nemački pravni zakoni:

GmbHG:  Limited Liability Companies Act 

AktG: Stock Corporation Act

StGB: Criminal Code 

StaRUG: Act on the Stabilisation and Restructuring Framework for Businesses

HGB: Commercial Code

fragen-antwort-dqs-fragezeichen auf wuerfeln aus holz auf tisch
Loading...

Imate li pitanja?

Tu smo za vas!

DQS: Šta možemo učiniti za vas

Kao međunarodno priznati sertifikator za sisteme upravljanja i procese, DQS vrši autite više od 30.000 dana provere godišnje. Naša tvrdnja počinje tamo gde se završavaju kontrolne audit čekliste: Verujte nam na reč! Radujemo se razgovoru sa vama i biće nam drago da vam pokažemo na čemu se zasnivaju učinak i kvalitet naših provera. Lista je velika:

  • kompetentni auditori sa integritetom i iskustvom u industriji
  • rešenja po meri koja su prikladna za vašu organizaciju i vaš sistem upravljanja
  • ciljano identifikovanje potencijalnih slabosti i rizika
  • objektivni, razumljivi rezultati i značajna pomoć pri donošenju odluka
  • međunarodno priznati sertifikati sa visokom tržišnom prihvaćenošću
  • Praćenje rezultata provere/analize uključujući testiranje efikasnosti preduzetih mera
  • individualni razvoj i kreiranje kataloga kriterijuma i sistema evaluacije

Poverenje i stručnost 

Naše tekstove i brošure pišu isključivo naši eksperti ili dugogodišnji auditori. Ako imate pitanja o tekstualnom sadržaju ili našim uslugama za našeg autora, kontaktirajte nas. 

 

Autor
Frenk Mahalz

Dugogodišnji auditor DQS-a za oblast upravljanja rizikom i usaglašenosti i njegovih podsistema, kao što su antikorupcijske mere, kontinuitet poslovanja, zdravlje i bezbednost na radu, zaštita životne sredine ili bezbednost proizvoda. Njegovu interdisciplinarnu ekspertizu posebno cene klijenti sa integrisanim, holističkim sistemom upravljanja. Pored toga, gospodin Machalz doprinosi svojoj stručnosti različitim komitetima, uključujući i rad na standardizaciji u Nemačkom institutu za standardizaciju DIN, Berlinskoj privrednoj i industrijskoj komori, i kao predsednik Savetodavnog odbora sindikata za kontrolu sertifikacija Nemačke GmbH, istovremeno učestvujući u znanju i iskustvu ostalih članova odbora.

Kao izvršni direktor Envigration GmbH - Risk & Compliance Management u Berlinu, Frank Machalz i njegov interdisciplinarni tim pravnika, poreskih konsultanata, poslovnih ekonomista, inženjera, prirodnih naučnika, humanista i psihologa već dugi niz godina savetuju i podržavaju međunarodne i nacionalne organizacije. On i njegov tim redovno dele svoju ekspertizu u internim i eksternim treninzima.

Frank Machalz je član odbora za DIN standarde za organizacione procese (NA Org) NA 175 -00 -01 AA Upravljanje i upravljanje usaglašenosti. Već nekoliko godina aktivno se bavi razvojem standarda ISO 37301 kao i ISO 37000 i DIN ISO 37002. Pored toga, svoju stručnost i iskustvo doprinosi i odboru za standarde Menadžment kvaliteta, statistike i sertifikacije (NQSZ) NA 147-00-03-21 i aktivno će učestvovati ovde u razvoju budućeg ISO 17021-13.

Loading...