Zabrana EU proizvoda iz prisilnog rada – Integracija audita dobavljača u proces dubinske analize

Prema Globalnim procjenama modernog ropstva iz 2021., širom svijeta ima 28 miliona ljudi zarobljenih u prisilnom radu. Studija koju su proveli Međunarodna organizacija rada (ILO), Walk Free i Međunarodna organizacija za migracije, također navodi da se 86% prisilnog rada odvija u privatnom sektoru. I iako seksualna eksploatacija čini značajan udio (23 %), većina slučajeva se javlja u globalnim industrijskim lancima opskrbe.

Veliki broj industrijskih sektora suočava se sa izazovom prisilnog rada u svojim lancima nabavke. Kao rezultat toga, uprkos mnoštvu zakonodavnih inicijativa, proizvodi napravljeni prinudnim radom nastavljaju da kruže na evropskom tržištu. Ovo nije samo problematično iz perspektive ljudskih prava, već stvara i nelojalnu konkurenciju prema kompanijama koje nastoje da poštuju i štite ljudska prava u svom lancu nabavke.

Osnovni koncept predložene „Uredbe EU o zabrani proizvoda proizvedenih prinudnim radom na tržištu Unije“, ili ukratko, EU zabrane proizvoda prisilnog rada, je jednostavan: zabraniti stavljanje na tržište EU bilo kojeg proizvoda koji uključuje prisilni rad. Namjera zabrane je da spriječi ulazak na tržište proizvoda napravljenih korištenjem prisilnog rada i omogući vlastima da uklone proizvode sa tržišta kada je u pitanju prisilni rad.

Da bi zemlje članice EU mogle da provedu zabranu, morat će da odrede nadležne organe. Uzimajući pristup zasnovan na riziku, ove vlasti će procijeniti da li postoje dobro utemeljeni razlozi za sumnju da proizvodi uključuju upotrebu prinudnog rada. Ako utvrde da postoji opravdana zabrinutost, morat će dalje istražiti kako bi napravili konačnu procjenu da li neki proizvod treba povući s tržišta.

Ko je pogođen?

Predložena uredba pokriva sve proizvode koji su dostupni na tržištu EU, što znači i proizvode proizvedene u EU za domaću potrošnju i za izvoz, kao i uvezenu robu. Kao takva, relevantna je za svaku kompaniju koja plasira robu na tržište EU.

S obzirom na to da predložena uredba nameće zahtjeve dubinske analize u lancu nabavke kompanijama koje plasiraju proizvode na tržište, postojat će i indirektni, ali značajni efekti za kompanije u cijelom lancu nabavke, posebno za one u sektorima i geografskim područjima za koje se smatra da su pod većim rizikom prisilnog rad.

Proizvod će se smatrati “proizvodom napravljenim prinudnim radom” ako je prisilni rad korišten “u cijelosti ili djelomično u bilo kojoj fazi njegovog vađenja, žetve, proizvodnje ili prerade, uključujući obradu u vezi s proizvodom u bilo kojoj fazi svog lanca nabavke” (član 2, (e)).

Vremenski okvir zabrane EU proizvoda proizvedenih prisilnim radom

Zabranu proizvoda napravljenih korištenjem prisilnog rada predložila je Evropska komisija 14. septembra 2022. Evropski parlament usvojio je stav za trijalog pregovora u oktobru 2023. U vrijeme pisanja ovog teksta (decembar 2023.), Evropsko vijeće nije utvrdilo svoju poziciju za trijalog pregovora. Ukoliko bude prihvaćena, Uredba bi se počela primjenjivati 24 mjeseca nakon stupanja na snagu.

Odnos između zabrane i Direktive o dubinskoj analizi korporativne održivosti 

Prijedlog zabrane proizvoda s prisilnim radom slijedi vremenski okvir koji je sličan predloženoj Direktivi o dubinskoj analizi korporativne održivosti (CS3D). Obje inicijative dijele cilj zaštite ljudskih prava u globalnim lancima nabavke i zahtijevaju od pogođenih kompanija da provodu dubinsku analizu ljudskih prava.

Međutim, postoji niz razlika koje ove dvije inicijative čine komplementarnim:

• Dok CS3D definiše svoj opseg na osnovu veličine kompanije i prometa, zabrana proizvoda iz prisilnog rada cilja na nivo proizvoda, bez obzira na veličinu kompanija koje ih plasiraju na tržište.
• Dok je CS3D definisao zahtjeve dubinske analize za pogođene kompanije i omogućio vlastima da poduzmu sankcije protiv kompanija koje nisu ispunile svoje obaveze brige, on nije ovlastio vlasti da istraže određene proizvode i nametnu im zabrane – to je upravo ono što bi zabrana uradila.

Ako su kompanije implementirale dubinsku analizu lanca nabavke, dobrovoljno ili kako to zahtijeva CS3D, relevantne vlasti to mogu uzeti u obzir kada istražuju tvrdnje o prisilnom radu protiv određenih proizvoda.

Zahtjevi za pogođene kompanije: Dubinska analiza prinudnog rada

Prije pokretanja istrage o proizvodu, nadležni organi će zatražiti mišljenje od kompanije koja je proizvod stavila na tržište, a potencijalno i od njenih relevantnih dobavljača. Posebno će im biti potrebne informacije o konceptu dubinske analize prinudnog rada i dokazi o koracima koji su poduzeti za identifikaciju, sprječavanje, ublažavanje ili okončanje rizika od prisilnog rada, kao i radnje poduzete za sanaciju slučajeva prisilnog rada ako je primjenjivo.

Kompanije će morati da odgovore na upite nadležnih u roku od 30 radnih dana (§ 4, 4). S obzirom na ovaj kratak rok, od suštinske je važnosti da kompanije budu proaktivne i uspostave okvir dubinske analize o ljudskim pravima, usklađen sa zahtjevima Direktive o dubinskog analizi korporativne održivosti (CS3D) i međunarodnim okvirima i smjernicama.

Što se tiče odnosa između dubinske analize prinudnog rada, dubinske analize o ljudskim pravima i dubinske analize održivosti, ovi pojmovi se u osnovi odnose na isti koncept, sa sve manjim nivoima tematske specifičnosti. Predložena Uredba EU o zabrani proizvoda iz prisilnog rada definiše prinudni rad kao „napore ekonomskog subjekta da provede obavezne zahtjeve, dobrovoljne smjernice, preporuke ili prakse da identifikuje, spriječi, ublaži ili okonča upotrebu prisilnog rada sa u odnosu na proizvode koji će biti dostupni na tržištu Unije ili za izvoz“ (§ 2, e).

Iz očiglednih razloga, ima smisla uzeti u obzir prinudni rad kao integralni aspekt dubinske analize ljudskih prava i održivosti, a ne kao zasebnu strukturu.

Ugrađivanje audita i certifikacije u Dubinsku analizu prinudnog rada

Predložena Uredba EU o zabrani proizvoda proizvedenih uz prinudni rad ne propisuje mjere koje kompanije moraju poduzeti da bi spriječile prisilni rad. Radije se odnosi na međunarodne standarde i smjernice, kao što su UN Vodeći principi o poslovanju i ljudskim pravima kao i OECD Smjernice Dubinske analize za odgovorno provođenje poslovanja. 

Općenito, okviri dubinske analize sastoje se od pet osnovnih komponenti:

1. Izjava o politici
2. Identifikacija rizika
3. Ublažavanje rizika i preventivne akcije
4. Izvještavanje
5. Olakšavanje pritužbi i sanacija

Auditi  i certifikacije igraju ključnu ulogu u dubinskoj analizi ljudskih prava tako što pružaju sistematsku i objektivnu procjenu posvećenosti kompanije i usklađenosti sa standardima ljudskih prava. Auditi dobavljača i certifikacijski auditi doprinose i identifikaciji rizika (2) kao i njihovom ublažavanju (3).

Auditi i certifikati koji podržavaju procjenu rizika dobavljača

Audit svakog dobavljača radi provjere prinudnog rada nije ni izvodljiv ni poželjan. Umjesto toga, kompanije obično koriste pristup zasnovan na riziku, uzimajući u obzir indikatore rizika zemlje i indikatore rizika specifične za sektor. Na osnovu toga, dobavljači mogu biti pozvani da dostave upitnike za samoprocjenu i dokumentaciju, koja se koristi za izračunavanje ocjene rizika dobavljača. Ti upitnici će obično pitati koje certifikate dobavljač posjeduje, s tim da dobavljači koji imaju vjerodostojne i relevantne certifikate dobijaju nižu ocjenu rizika.

Međutim, treba napomenuti da većina propisa o provjerama ljudskih prava nema princip sigurne luke za certifikate: sama činjenica da kompanija i/ili njeni dobavljači imaju certifikat treće strane ne oslobađa ih od njihove dužnosti da vode brigu.

Drugo upozorenje je da u nekim slučajevima možda nije moguće ili poželjno utvrditi rizik od prisilnog rada putem upitnika za samoprocjenu. Ovo je, na primjer, slučaj u lancima snabdijevanja gdje je prisilni rad endemski, gdje je integritet dobavljača upitan ili gdje zbog kulturoloških barijera dobavljači mogu imati drugačije razumijevanje o tome šta čini prisilni rad. U tim slučajevima, audit na licu mjesta može biti neophodan kako bi se dopunila procjena rizika dobavljača.

Auditi i certifikacije kao preventivne mjere i kontrolne mjere

Međutim, najvažniji doprinos audita u okviru dubinske analize lanca nabavke je u praćenju da li dobavljači poštuju kodekse ponašanja i standarde ljudskih prava, te u ispravljanju neusklađenosti. Auditi također mogu funkcionisati kao preventivne akcije, podstičući kontinuirano poboljšanje i razvoj dobavljača uz periodične posjete. Konačno, mogu se koristiti za mjerenje djelotvornosti drugih preventivnih mjera i provjere prinudnog rada kao takve.

Standardi i sektorske inicijative koje pokrivaju prisilni rad

Kompanije koje koriste audite i certifikate kako bi ispunile svoje obaveze dubinske analize i nadgledale svoje dobavljače morat će da osiguraju da se audit standardi adekvatno bave prinudnim radom. To je slučaj sa svim zajedničkim standardima usklađenosti sa društvenim propisima i sektorskim inicijativama, kao što su Sedex SMETA, RBA VAP, RSCI, Zajedno za održivost, SA 8000, FSSC 24000, i mnogi drugi. Predložena Uredba EU o zabrani proizvoda proizvedenih prisilnim radom usklađena je s definicijom prisilnog rada kako je predložena u članu 2. Konvencije o prisilnom radu iz 1930. (br. 29) Međunarodne organizacije rada (ILO), kao i gore pomenutim standardima i inicijativama.

Audit pristup o prisilnom radu

Da bi auditori mogli uočiti znakove prisilnog rada, metod audita, trajanje, nivo kompetencije i kriteriji mjerenja moraju biti odgovarajući. Budući da je držanje radnika na prinudnom radu krivično djelo, fabrike će to aktivno pokušati sakriti od auditora. Auditori usklađenosti sa društvenim propisima su stoga obučeni da prepoznaju alarmne signale i indikatore rizika, kao što su dužničko ropstvo, zaključavanje ličnih dokumenata, prekomjerni radni sati, zastrašivanje i prijetnje, zadržavanje plata, itd. Pregled indikatora prinudnog rada je pripremio ILO i dostupan je za preuzimanje ovdje.

Jedno važno razmatranje je da li audit treba da se održi kao najavljeni, nenajavljeni ili u nenajavljenom trenutku u najavljenom vremenskom okviru (polu-najavljeni). Ako procjena rizika ukaže na značajan rizik od prisilnog rada, potrebno je razmotriti nenajavljene audite dobavljača.

Ograničenja audita: Prinudni rad nametnut od strane države

Predložena zabrana EU proizvoda napravljenih prisilnim radom također pokriva prisilni rad koji organiziraju države. Predložena Uredba definiše „prisilni rad koji nameću državni organi” kao „upotrebu prinudnog rada:

(i) kao sredstvo političke prisile ili obrazovanja ili kao kazna za držanje ili izražavanje političkih stavova ili mišljenja ideološki suprotnih uspostavljenom političkom, društvenom ili ekonomskom sistemu;

(ii) kao metod mobilisanja i korištenja radne snage u svrhe ekonomskog razvoja;

(iii) kao sredstvo radne discipline;

(iv) kao kaznu za učešće u štrajkovima;

v) kao sredstvo rasne, socijalne, nacionalne ili vjerske diskriminacije;

kako je opisano u skladu sa članom 1. Konvencije o ukidanju prisilnog rada, 1957. (br. 105) Međunarodne organizacije rada; “ (§ 2, b)

Kada postoji sumnja na prisilni rad koji je nametnula država, kompanije moraju pažljivo razmotriti da li je moguć snažan i nezavisan proces audita. U DQS-u ne vjerujemo da su auditi adekvatan instrument za dijagnosticiranje, prevenciju i/ili saniranje prisilnog rada koji je nametnula država.