EU zabrana proizvoda iz prisilnog rada – integracija audita dobavljača u proces dužne pažnje

Prema Globalnim procjenama o modernm ropstvu iz 2021., 28 milijuna ljudi širom svijeta zarobljeno je u prisilnom radu. Istraživanje koje su proveli Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization - ILO), organizacija Walk Free i Međunarodna organizacija za migracije također navodi da se 86 % prisilnog rada odvija u privatnom sektoru. Iako seksualno iskorištavanje čini značajan udio (23 %), većina slučajeva događa se u globalnim industrijskim lancima opskrbe.

Veliki broj industrijskih sektora suočava se s izazovom prisilnog rada u svojim opskrbnim lancima. Kao rezultat toga, unatoč mnoštvu zakonodavnih inicijativa, proizvodi proizvedeni prisilnim radom i dalje cirkuliraju europskim tržištem. To nije samo problematično iz perspektive ljudskih prava, već također stvara nepoštenu konkurenciju prema poduzećima koja nastoje podržati i zaštititi ljudska prava u cijelom lancu opskrbe.

Osnovni koncept predložene „Uredbe EU-a o zabrani proizvoda proizvedenih prisilnim radom na tržištu Unije“, ili ukratko, EU zabrane proizvoda iz prisilnog rada, jednostavan je: zabraniti stavljanje bilo kojeg proizvoda koji uključuje prisilni rad u EU tržište. Namjera zabrane je spriječiti ulazak proizvoda proizvedenih prisilnim radom na tržište i omogućiti vlastima da uklone proizvode s tržišta kada je riječ o prisilnom radu.

Kako bi zemlje članice EU-a mogle provoditi zabranu, morat će imenovati nadležna tijela. Koristeći pristup temeljen na riziku, ta će tijela procijeniti postoje li utemeljeni razlozi za sumnju da proizvodi uključuju prisilni rad. Ako utvrde da postoji opravdana zabrinutost, morat će dodatno istražiti kako bi donijeli konačnu procjenu treba li proizvod povući s tržišta.

Tko je pogođen?

Predložena uredba obuhvaća sve proizvode koji su dostupni na tržištu EU, što znači proizvode proizvedene u EU za domaću potrošnju i izvoz, i uvezenu robu. Kao takav, relevantan je za svako poduzeće koje plasira robu na tržište EU.

S obzirom na to da predložena uredba nameće zahtjeve dužne pažnje opskrbnog lanca poduzećima koja plasiraju proizvode na tržište, također će postojati neizravni, ali značajni učinci za poduzeća u cijelom opskrbnom lancu, posebno za one u sektorima i područjima za koje se smatra da su izloženi većem riziku od prisilnog rada.

Proizvod će se smatrati "proizvodom napravljenim prisilnim radom" ako je prisilni rad korišten "u cijelosti ili djelomično u bilo kojoj fazi njegovog vađenja, žetve, proizvodnje ili proizvodnje, uključujući obradu ili preradu povezanu s proizvodom u bilo kojoj fazi svog opskrbnog lanca ” (članak 2. (e)).

Vremenski okvir EU zabrane proizvoda proizvedenih prisilnim radom

Zabranu proizvoda proizvedenih prisilnim radom predložila je Europska komisija 14. rujna 2022. Europski parlament zauzeo je svoje stajalište za pregovore u trijalogu u listopadu 2023. U ožujku 2024. pregovarači iz Europskog parlamenta i Vijeća EU-a postigli su privremeni sporazum. Nakon konačnog odobrenja Parlamenta i Vijeća, uredba će biti objavljena, nakon čega će zemlje EU imati 3 godine da počnu primjenjivati ​​nova pravila..

Odnos između Zabrane i Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje

Prijedlog zabrane proizvoda nastalih prisilnim radom slijedi vremenski okvir koji je sličan predloženoj Direktivi o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CS3D). Obje inicijative dijele cilj zaštite ljudskih prava u globalnim lancima opskrbe i zahtijevaju od pogođenih poduzeća da implementiraju dužnu pažnju ljudskih prava.

Međutim, postoji niz razlika koje ove dvije inicijative čine komplementarnima:

• Dok CS3D definira svoj opseg na temelju veličine poduzeća i prometa, Zabrana proizvoda iz prisilnog rada cilja na razinu proizvoda, bez obzira na veličinu poduzeća koja ih stavljaju na tržište.
• Dok je CS3D definirao zahtjeve dužne pažnje za pogođena poduzeća i omogućio vlastima da poduzmu sankcije protiv poduzeća koja nisu ispunila svoje obveze brige, nije ovlastio vlasti da istražuju određene proizvode i nameću im zabrane – to je upravo ono što zabrana čini.

Ako su poduzeća implementirala dužnu pažnju opskrbnog lanca, dobrovoljno ili prema zahtjevima CS3D-a, nadležna tijela to mogu uzeti u obzir prilikom istraživanja tvrdnji o prisilnom radu protiv određenih proizvoda.

Zahtjevi za pogođena poduzeća: Dužna pažnja prisilnog rada

Prije pokretanja istrage o proizvodu, nadležna tijela tražit će podatke od poduzeća koje je proizvod stavilo na tržište i potencijalno od njezinih relevantnih dobavljača. Osobito će zahtijevati informacije o konceptu dužne pažnje prisilnog rada i zahtijevat će dokaze o koracima poduzetim da se identificiraju, spriječe, ublaže ili uklone rizici prisilnog rada te radnje poduzete da se isprave slučajevi prisilnog rada ako je primjenjivo.

Poduzeća će morati odgovoriti na upite nadležnih tijela u roku od 30 radnih dana (§ 4, 4). S obzirom na ovaj kratak rok, ključno je da poduzeća budu proaktivna i uspostave okvir dužne pažnje ljudskih prava, usklađen sa zahtjevima Direktive o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (CS3D) i međunarodnim okvirima i smjernicama.

Što se tiče odnosa između dužne pažnje prisilnog rada, dužne pažnje ljudskih prava i dužne pažnje održivosti, ovi pojmovi se u osnovi odnose na isti koncept, sa sve manjim razinama tematske specifičnosti. Predložena Uredba EU-a o zabrani proizvoda iz prisilnog rada definira dužnu pažnju prisilnog rada kao „napore gospodarskog subjekta da provede obvezne zahtjeve, dobrovoljne smjernice, preporuke ili prakse za prepoznavanje, sprječavanje, ublažavanje ili okončanje korištenja prisilnog rada s u pogledu proizvoda koji će biti dostupni na tržištu Unije ili koji će se izvoziti“ (§ 2, e).

Iz očitih razloga, ima smisla uzeti u obzir dužnu pažnju prisilnog rada kao integralni aspekt dužne pažnje ljudskih prava i održivosti, a ne kao zasebnu strukturu.

Ugradnja audita i certifikacije u dužnu pažnju prisilnog rada

Predložena Uredba EU o zabrani proizvoda proizvedenih prisilnim radom ne propisuje mjere koje poduzeća moraju poduzeti kako bi spriječile prisilni rad. Umjesto toga, ona se odnosi na međunarodne standarde i smjernice, kao što su Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima kao i OECD Smjernice dužne pažnje za odgovorno poslovno ponašanje.

Općenito, okviri dužne pažnje sastoje se od pet osnovnih komponenti:

1. Izjava o politici
2. Identifikacija rizika
3. Ublažavanje rizika i preventivne radnje
4. Izvještavanje
5. Olakšavanje pritužbi i sanacija

Auditi i certifikacije igraju ključnu ulogu u dužnoj pažnji ljudskih prava dajući sustavnu i objektivnu procjenu predanosti poduzeća standardima ljudskih prava i usklađenosti s njima. Auditi dobavljača i certifikacijski auditi doprinose i identifikaciji rizika (2) kao i njihovom ublažavanju (3).

Auditi i certifikati koji podržavaju procjenu rizika dobavljača

Auditiranje svakog dobavljača radi provjere prisilnog rada nije niti izvediva niti poželjna opcija. Umjesto toga, poduzeća obično koriste pristup temeljen na riziku, uzimajući u obzir pokazatelje rizika zemlje i pokazatelje rizika specifične za sektor. Na temelju toga, dobavljači mogu biti pozvani da dostave upitnike za samoprocjenu i dokumentaciju, koja se koristi za izračun bodovanja rizika dobavljača. Ti će se upitnici obično pitati koje certifikate dobavljač posjeduje, a dobavljači koji imaju vjerodostojne i relevantne certifikate dobivaju nižu ocjenu rizika.

Međutim, treba napomenuti da većina propisa o dužnoj pažnji ljudskih prava ne sadrži načelo "sigurne luke" za certifikate: sama činjenica da poduzeće i/ili njegovi dobavljači imaju certifikat treće strane ne oslobađa ih od njihove obveze brige.

Drugo upozorenje je da u nekim slučajevima možda neće biti moguće ili poželjno odrediti rizik od prisilnog rada putem upitnika za samoprocjenu. To je, primjerice, slučaj u opskrbnim lancima gdje je prisilni rad rijedak, gdje je integritet dobavljača upitan ili gdje zbog kulturoloških prepreka dobavljači mogu imati drugačije razumijevanje o tome što čini prisilni rad. U tim slučajevima može biti potreban audit na licu mjesta kao dopuna procjeni rizika dobavljača.

Auditi i potvrde kao preventivne radnje i kontrolne mjere

Ipak, presudniji doprinos audita u okviru dužne pažnje lanca opskrbe jest praćenje pridržavaju li se dobavljači kodeksa ponašanja i standarda ljudskih prava te ispravljanje nesukladnosti. Auditi također mogu funkcionirati kao preventivne radnje, potičući kontinuirano poboljšanje i razvoj dobavljača uz povremene posjete. Na kraju, mogu se koristiti za mjerenje učinkovitosti drugih preventivnih radnji i dužne pažnje prisilnog rada kao takve.

Standardi i sektorske inicijative koje pokrivaju prisilni rad

Poduzeća koja koriste audite i certifikate kako bi ispunila svoje obveze dužne pažnje i nadzirala svoje dobavljače morat će osigurati da se standardi audita na odgovarajući način bave prisilnim radom. To je slučaj za sve zajedničke standarde socijalne usklađenosti i sektorske inicijative, kao što su Sedex SMETA, RBA VAP, RSCI, Zajedno za održivost, SA 8000, FSSC 24000, i još mnogo toga. Predložena Uredba EU-a o zabrani proizvoda proizvedenih prisilnim radom usklađena je s definicijom prisilnog rada kako je predložena u članku 2. Konvencije o prisilnom radu iz 1930. (br. 29) Međunarodne organizacije rada (ILO), kao i gore spomenute standarde i inicijative.

Pristup audita prema prisilnom radu

Kako bi auditori mogli uočiti znakove prisilnog rada, metoda audita, trajanje, razina kompetencije i kriteriji mjerenja trebaju biti odgovarajući. Budući da je držanje radnika na prisilnom radu kazneno djelo, tvornice će to aktivno pokušavati sakriti od auditora. Auditori socijalne usklađenosti stoga su osposobljeni prepoznati signale i pokazatelje rizika, kao što su dužničko ropstvo, zaključavanje osobnih dokumenata, prekomjerni prekovremeni rad, zastrašivanje i prijetnje, uskraćivanje plaća itd. Pregled pokazatelja prisilnog rada pripremila je organizacija ILO i dostupan je za preuzimanje ovdje.

Jedno važno razmatranje je treba li se audit održati najavljeno, nenajavljeno ili u nenajavljenom trenutku unutar najavljenog vremenskog okvira (polunajavljeno). Ako procjena rizika ukazuje na značajan rizik od prisilnog rada, potrebno je razmotriti nenajavljene audite dobavljača.

Ograničenja audita: Prisilni rad nametnut od strane države 

Predložena EU zabrana proizvoda proizvedenih prisilnim radom također obuhvaća prisilni rad koji organiziraju države. Predložena Uredba definira "prisilni rad koji nameću državna tijela" kao "korištenje prisilnog rada:

(i) kao sredstvo političke prisile ili obrazovanja ili kao kazna za držanje ili izražavanje političkih stavova ili mišljenja ideološki suprotnih uspostavljenom političkom, društvenom ili ekonomskom sustavu;

(ii) kao metoda mobilizacije i korištenja radne snage u svrhu gospodarskog razvoja;

(iii) kao sredstvo radne discipline;

(iv) kao kaznu za sudjelovanje u štrajkovima;

(v) kao sredstvo rasne, socijalne, nacionalne ili vjerske diskriminacije;

kako je opisano u skladu s člankom 1. Konvencije o ukidanju prisilnog rada, 1957. (br. 105) Međunarodne organizacije rada; “ (§ 2, b)

Kada postoji sumnja na prisilni rad koji je nametnula država, poduzeća moraju pažljivo razmotriti je li moguć jasan i neovisan postupak audita. U DQS-u ne vjerujemo da su auditi adekvatan instrument za dijagnosticiranje, sprječavanje i/ili sanaciju prisilnog rada koji nameće država.