Šta je DIN EN ISO standard?
Ovo je nacionalni standard koji se prvenstveno koristi u Njemačkoj ili je objavljen u pripremi za međunarodni standard. DIN standarde objavljuje Njemački institut za standardizaciju(DIN) u Berlinu. Ako dokument sadrži standardnu skraćenicu "DIN EN", to je njemačka varijanta evropskog standarda (EN) koju su prihvatile sve članice Evropske organizacije za standarde (CEN).
Ako ispred broja dokumenta stoji „DIN EN ISO“, to odgovara globalno važećem dokumentu Internacionalne organizacije za standardizaciju (ISO). Primjeri su DIN EN ISO 14001 za sistem upravljanja okolinom ili DIN EN ISO 50001 za sistem upravljanja energijom. Ako se ISO standard usvoji nepromijenjen kao nacionalni standard, to je "DIN ISO" standard, kao što je DIN ISO 45001 za zdravlje i sigurnost na radu.
Ako detaljni pravopis sadrži i dodatni sufiks, na primjer IEC, to ukazuje na zajedničko tijelo za izdavanje - u ovom slučaju Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) i Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC). Primjer za to je međunarodno priznati standard za sigurnost informacija DIN EN ISO/IEC 27001.
Često je njihova primjena samo preporuka i njihova upotreba je zasnovana na dobrovoljnoj osnovi. To je slučaj, na primjer, sa ISO 9001 za implementaciju i certifikaciju sistema upravljanja kvalitetom. Međutim, dobrovoljna priroda može biti ograničena u određenoj mjeri ako je odgovarajući certifikat preduslov za poslovni odnos. Međutim, postoje i oblasti u kojima zakonodavac ili vlasti obavezuju primjenu standarda, na primjer u slučaju poštovanja propisa o zaštiti od požara u Njemačkoj. Ovdje na scenu stupa DIN 14095, koji postavlja zahtjeve za požarne planove za zgrade.
Kako se standard kreira?
U principu, standard može pokrenuti ili podnijeti zahtjev bilo ko. U većini slučajeva, međutim, prijavu podnose udruženja ili kompanije. Međutim, dok se ne objavi i ne bude validan, o njemu se raspravlja u stručnoj javnosti, a stručnjaci mogu provjeriti njegovu održivost.
Put do objavljivanja njemačkog DIN dokumenta može biti sljedeći:
1. Iniciranje standarda
Prijedlog standardizacije se dostavlja i prezentuje jednoj od 3.600 DIN-ovih komisija na obradu.
2. Prvi nacrt i diskusija
Komisija izrađuje prve nacrte oko kojih se svi stručnjaci moraju složiti. Rasprava o sadržaju se odvija javno. Kompanije i potrošači imaju priliku da učestvuju kao stručnjaci u odgovarajućim komisijama. Kako bi troškovi bili što niži, obično su udruženja ta koja šalju svoje predstavnike u odbore. To znači da ne mora svaka kompanija pojedinačno poslati stručnjaka.
3. Objavljivanje nacrta
Nakon što nacrti budu dostupni stručnoj javnosti, počinje period od dva do četiri mjeseca. U tom roku se mogu dati komentari ili kritike na nacrt. Komentari se razmatraju, a ako nema daljih primjedbi, dokument se objavljuje.
Najkasnije nakon pet godina, vrši se revizija kako bi se utvrdilo da li sadržaj standarda i dalje odgovara trenutnom stanju tehnike (npr. tehnologija). Ako nema potrebe za adaptacijom, dokument ostaje važeći do sljedećeg pregleda. Ako pregled pokaže da standard u svom postojećem obliku više nije dovoljno koristan, dokument se ili revidira ili eventualno povlači.
Kako je DIN EN ISO standard struktuiran?
U Njemačkoj, sama struktura i dizajn standarda podliježe standardu, odnosno DIN 820, koji reguliše sve principe rada standardizacije.
Standardi za sisteme upravljanja takođe podležu jedinstvenoj osnovnoj strukturi sa identičnim osnovnim sadržajem i osnovnim terminima, takozvanoj strukturi visokog nivoa (HLS). Uveo ga je ISO 2012. godine kako bi poboljšao usklađivanje različitih, specifičnih za temu zahtjeva standarda i olakšao integraciju u već postojeći (integrisani) sistem upravljanja.