11. juna 2021. nemački parlament usvojio je Zakon o proceni uticaja u lancu snabdevanja (Supply Chain Due Diligence Act = LkSG). Zakon, poznat i kao Zakon o lancu snabdevanja(Supply Chain Act) i Zakon o proceni uticaja (Due Diligence Act), biće na snazi 1. januara 2023. godine. U nastavku vam prenosimo sve što treba da znate o ovom zakonu.

Pozadina

Da li je usvajanje ovog zakona trebalo da napravi ironičnu dugu debatu koja se vodila? Verovatno ne – ali nema sumnje da je donošenje zakona bio težak zadatak. Već 10. februara 2019. novinski sajt TAZ izvestio je o predlogu za takozvani zakon o lancu snabdevanja, koji je izradilo nemačko savezno ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ) pod Gerdom Milerom. Ovaj zakon bi od kompanija zahtevao da preduzmu mere koje su osmišljene da zaštite ljudska prava u lancu snabdevanja – takozvani "due diligence" ljudskih prava.

Čim su planovi objavljeni, započeta je debata: Da li kompanije u Nemačkoj uopšte imaju uticaja na ono što se dešava u njihovom lancu snabdevanja? Da li će takav zakon dovesti do konkurentskih nedostataka u odnosu na druge zemlje? Treba li uključiti uticaje na životnu sredinu?

LkSG koji je sada usvojen je kompromis:

  • S jedne strane, zakon predstavlja ništa manje nego prelazak sa dobrovoljne korporativne odgovornosti na zakonski obaveznu analizu procene uticaja.
  • S druge strane, zahtevi su značajno oslabljeni, na primer u praćenju indirektnih dobavljača. Nedostaje i društvena odgovornost.

U ovom članku ćemo sumirati ključne tačke.

Najvažnije tačke ukratko

Zahtevi LkSG-a zapravo nisu novi: zasnovani su na Vodećim principima Ujedinjenih nacija o poslovanju i ljudskim pravima, koji su objavljeni još 2011. godine. U Nemačkoj je Nacionalni akcioni plan za poslovanje i ljudska prava (NAP) usvojen 2016. godine na osnovu ovih Vodećih principa.

Pet osnovnih elemenata due diligance.

  1. Na snazi je izjava o javnoj politici o poštovanju ljudskih prava
  2. Uspostavljen je proces za identifikaciju stvarnih i potencijalnih negativnih uticaja na ljudska prava (analiza rizika).
  3. Odgovarajuće mere ublažavanja i kontrole njihove efikasnosti su uspostavljene.
  4. Sprovodi se izveštavanje.
  5. Kompanija uspostavlja ili učestvuje u postupku prigovora ili žalbe.

Za kompanije koje su već usaglašene sa Vodećim principima UN-a, ne bi trebalo da budu potrebna značajna prilagođavanja. Kompanije koje se još nisu pozabavile Vodećim principima i zahtevima NAP-a, ali čekaju ishod zakonodavnih inicijativa, moraju brzo da deluju – u suprotnom rizikuju ne samo novčane kazne, već i štetu reputaciji i prekid lanca snabdevanja.

Na koje kompanije se odnosi?

Zakon o lancu snabdevanja će se primenjivati na kompanije sa 3000 ili više zaposlenih od 1. januara 2023. Od 1. januara 2024. Zakon o lancu snabdevanja će se primenjivati na kompanije sa veličinom od 1000 ili više zaposlenih. Treba napomenuti da će se za broj zaposlenih uzeti u obzir samo zaposleni koji rade u Nemačkoj i zaposleni u inostranstvu. Za strane kompanije koje imaju predstavništvo u Nemačkoj, zakon se primenjuje samo ako premašuju broj zaposlenih koji je već pomenut u Nemačkoj.

Međutim, kompanijama koje nisu direktno pogođene LkSG-om bilo bi dobro da se u svakom slučaju pozabave zahtevima. Prvo, za očekivati je porast pitanja kupaca i mera kontrole koje iniciraju korisnici. Drugo, takođe postoji mogućnost da se delokrug proširi kao rezultat zakonodavnih inicijativa EU (vidi dole).

Šta se traži od kompanija?

LkSG opisuje obavezu da se uloži napor, a ne obavezu da se uspe. To znači: kompanije ne moraju da garantuju da se u njihovim lancima snabdevanja ne krše ljudska prava ili da su prekršene ekološke obaveze. Umesto toga, oni moraju biti u stanju da pokažu da su uložili napore da identifikuju i eliminišu rizike, da postoje mehanizmi za prigovore i da se preduzimaju korektivne mere tamo gde je to potrebno.

Prema LkSG-u, kompanije treba da imaju u vidu ceo svoj lanac snabdevanja, ali da budu odgovorne za njega na stepenovan način. To znači da su nemačke kompanije u početku odgovorne samo za svoje direktne dobavljače, a ne i za ostale dobavljače.

Međutim, ako kompanija postane svesna žalbe u svom lancu snabdevanja, od nje će se tražiti da preduzme korektivne mere. Čim se pokaže da je nemačka kompanija znala za kršenje ljudskih prava u lancu snabdevanja, ali nije preduzela mere, mogu se izreći kazne. Pored toga, kompanije mogu biti isključene iz javnih nabavki do tri godine.

Savezna kancelarija za ekonomiju i kontrolu izvoza (Bafa) će preuzeti kontrolu nad ovim. Vlast će dobiti "čvrst mandat" i tako će moći da vrši inspekcije na licu mesta i izriče kazne, rekao je ministar rada Hubertus Hajl.

Pored toga, nevladinim organizacijama i sindikatima će se ubuduće dati mogućnost da podnose tužbe protiv kršenja ljudskih prava u ime stranih radnika. Ranije su oštećeni mogli sami sebe da tuže, ali to je u praksi često propalo zbog uslova života.

Šta ovo znači za nadležnost na nivou EU

Postoje i napori na nivou EU da se uspostavi propis u vezi sa due diligance o ljudskim pravima. Trenutno, Evropski parlament podstiče Komisiju da izradi nacrt uredbe za celu EU. Međutim, pritisak Nemačke, najveće privrede u Uniji, mogao bi da ubrza ovaj proces. Kako LkSG stupa na snagu tek 2023. godine, moguće je da će nemačko zakonodavstvo već morati da bude prilagođeno očekivanoj regulativi EU pre nego što LkSG uopšte stupi na snagu.

Kako vas DQS može podržati:

Kao nezavisni dobavljač usluga sertifikacije i ocenjivanja, možemo podržati vaše procese due diligance na sledeće načine:

  • Gap analiza i validacija vaših procesa dužne pažnje (due diligance).
  • Ocenjivanje ljudskih prava
  • Društvene i ekološke provere usaglašenosti
  • Provere dobavljača širom sveta
  • Obuka i izgradnja kompetencija
  • Pregledi izveštavanja o održivosti
Autor
Dr. Thijs Willaert

Dr. Thijs Willaert je globalni direktor službi za održivost. U ovoj ulozi, on je odgovoran za ceo portfolio ESG usluga DQS-a.

Oblasti njegovog interesovanja uključuju održivost procesa nabavke, proveru ljudskih prava i ESG audite.

Loading...