Iako je odbrana hrane bila obavezna u različitim standardima, kao što su IFS Hrana ili BRC, već neko vrijeme i dalje se pojavljuju nejasnoće u pristupu i implementaciji. Pitanje prevare s hranom također će vjerovatno predstavljati izazove za mnoge menadžere kvaliteta. Dr Georg Sulzer, DQS auditor i stručnjak za odbranu hrane i prevare s hranom, otkriva šta je važno za praktičnu implementaciju.

Dr. Sulzer, na GFSI nivou, o zahtjevima koji se tiču prevare s hranom i autentičnosti hrane upravo se vode žestoke rasprave. Kakve bi to posljedice moglo imati po standarde koje je priznao GFSI?

Dr. Sulzer: Nažalost, tema falsifikovanja hrane nije nova.

Skandali s hranom posljednjih godina doveli su u prvi plan i u svijest potrošača pitanje autentičnosti hrane. Stoga je posebno važno prepoznati krivotvorenje ili prevaru u hrani ili osigurati autentičnost hrane. Zbog povećanog ekonomskog pritiska na proizvođače i njihove dobavljače, prirodno raste pritisak, a po potrebi i motivacija za vršenje manipulacija i falsifikata u oblasti sirovina i proizvoda. Termini "EMA" (ekonomski motivisano falsifikovanje) ili prevara sa hranom sažimaju ovaj fenomen.

Potpuna sljedivost i provjera autentičnosti prehrambenih proizvoda igra ključnu ulogu u otkrivanju i prevenciji takvih manipulacija i falsifikata. Pored postojećih međunarodnih standarda na ovu temu (ISO 12931:2012), već postaje očigledno da će standardi koje je priznao GFSI u budućnosti zahtijevati zahtjeve o postupcima za sprječavanje krivotvorina i osiguravanje autentičnosti sirovina, prehrambenih proizvoda i njihove ambalaže kako bi se mogli suprotstaviti ovom rastućem trendu s pravim alatima.

Autentičnost igra važnu ulogu u novoj verziji BRC standarda za hranu. Šta će se promijeniti posebno za certificirane lokacije?

Dr. Sulzer: Nova verzija standarda posebno zahtijeva sistem za minimiziranje kupovine krivotvorenih sirovina. Osim toga, mora se osigurati da su svi opisi i tvrdnje o proizvodu pravno usklađeni, tačni i provjereni. To znači da u budućnosti više neće biti dovoljno vjerovati svim izjavama i tvrdnjama, već uvijek mora biti moguće provjeriti i dokazati njihovu tačnost.

Ovo će zahtijevati povećane napore i kupca i dobavljača da obezbijede i upravljaju potrebnim dokazima. Samo označavanje svojstava bez dodatnih dokaza ili dokaza o njihovoj autentičnosti i ispravnosti više neće biti dovoljno. U kojoj mjeri se to može i mora analitički dokazati iz praktičnih razloga ostaje da se vidi u primjeni novih zahtjeva.

Zahtjevi za odbranu hrane su obavezni najkasnije od objavljivanja IFS Hrana Standarda verzija 6. Koliko su sazreli sistemi odbrane hrane u, na primjer, Njemačkoj, u međuvremenu?

Dr. Sulzer: Naravno, svi certifikacijski standardi su opremljeni sistemima za odbranu hrane, pošto relevantni standardi (IFS, BRC, FSSC 22000) sadrže odgovarajuće zahtjeve, a prvobitno odobreni grejs periodi za zahtjeve za odbranu hrane su istekli.

Međutim, postoje veoma velike razlike u korištenim metodama i dubini i smislenosti uvedenih sistema odbrane hrane. Raspon se ovdje proteže od vrlo dobro strukturiranih, sofisticiranih i efikasnih sistema do sistema tokena koji ne pokazuju ni ispravno razumijevanje odbrane hrane niti ispravnu primjenu procedura i, iznad svega, ne uzimaju zabrinutost u potpunosti i sveobuhvatno u obzir. Nažalost, ne samo da se mnoge kompanije još uvijek bore s razumijevanjem odbrane i implementacije hrane, već i auditori.

Još uvijek ima puno prostora za poboljšanje u dizajnu sistema kao i u izboru metoda, sistematike procjene ranjivosti, a posebno u potpunosti, kao i implementaciji mjera odbrane hrane.

Srž svakog sistema odbrane hrane je analiza prijetnji. Koje alate preporučujete kompanijama da koriste za provođenje analize prijetnji na strukturiran i sistematičan način?

Dr. Sulzer: Postoji niz različitih procedura i pristupa za analizu opasnosti. Svi ovi postupci imaju prednosti i nedostatke i mogu biti manje-više prikladni za jednu ili drugu kompaniju. U osnovi, može se koristiti gotovo svaki postupak analize rizika i proces procjene rizika. Procedura CARVER+Shock koju su prvobitno razvile američke vlasti pokazala se nepraktičnom. To impresivno dokazuje činjenica da su američke vlasti odobrile tzv Plan pravljenja odbrane hrane (FDPB) kao praktičniji instrument i učinio ga dostupnim javnosti.

Primjena TACCP procedure obično ne uspijeva zbog svoje blizine konceptu HACCP i stoga često nedovoljnog razgraničenja na pitanja koja su relevantna za higijenu i odbranu hrane. Dobri rezultati se mogu postići samo uz pomoć FMEA-e ako ga primjenjuju zaposleni koji dobro vladaju instrumentom i imaju dobru sliku o sveobuhvatnom sistemu.

Jednostavne procedure karte uz pomoć unaprijed strukturiranih radnih koraka i kontrolnih lista pokazale su se vrlo korisnim i lakim za rukovanje. Ovdje osnova mogu biti kontrolne liste koje je objavio njemački savezni institut za procjenu rizika (BFR) ili kao osnova mogu poslužiti kontrolne liste i dokumenti sa smjernicama FDA.

Bez obzira na metodu koja se koristi, ključno je za uspješan sistem odbrane hrane u svakom slučaju da je sistem dobro strukturiran i kompletan. Sistem kontrole pristupa ili sistem zaključavanja može biti važan dio sistema odbrane hrane, ali ne čini kompletan sistem.

Dr. Sulzer, hvala na intervjuu.

Dr Georg Sulzer je DQS auditor i vlasnik inženjerske kancelarije za sisteme upravljanja u prehrambenom sektoru (kvalitet, sigurnost hrane, okolina, zdravlje i sigurnost na radu, upravljanje energijom). Njegove glavne aktivnosti su konsultacije, edukacija, obuka i audit kao i stručne djelatnosti ö.b.u.v. eksperti. Napisao je dvije knjige o odbrani hrane i radi kao ekspert za komisiju EU na pripremi okolinskog vodiča za prehrambenu industriju.

Autor
Dr. Thijs Willaert

Dr. Thijs Willaert je Globalni direktor usluga održivosti. U ovoj ulozi, odgovoran je za cjelokupni portfelj ESG usluga DQS-a. Oblasti njegovog interesovanja uključuju održive nabavke, praćenje ljudskih prava i ESG audite.

Loading...